1995. godine u mjestu Srebrenica u državi Bosni i Hercegovini, počinjen je genocid nad bošnjačkim stanovništvom od strane pripadnika srpske vojske, u kojem je stradalo preko 8000 civila, uprkos činjenici da je enklava Srebrenice proglašena zaštićenom zonom od strane Vijeća sigurnosti UN-a.
Advokat Mensud Đonko je imao ideju, te je pokrenuo i inicijativu za vođenje postupka naknade štete za porodice ubijenih žrtava u Srebrenici. Isti je sastavio tim advokata iz Mostara, koji su se potom udružili i sa advokatskim društvom Van Diepen Van der Kroef iz Holandije, te zajedno zastupaju udruženje Majki Srebrenice u civilnom postupku naknade štete protiv države Holandije, zbog odgovornosti iste za ubistva članova njihovih porodice 1995. godine u Srebrenici.
Preko 20 godina porodice žrtava su tražile priznanje i pravdu pred međunarodnim sudovima. 2007. godine pokrenuta je civilna tužba za naknadu štete u kojoj se država Holandija kao i Vijeće sigurnosti UN-a pozivaju na odgovornost jer Dutchbat (holandski bataljon u sastavu UN-ovih snaga), koji je bio stacioniran u bazi u Potočarima nije pružio adekvatnu zaštitu stanovništvu Srebrenice, iako mu je bilo poznato da istima prijeti genocid, koji se zatim i dogodio.
Prvostepenom presudom iz 2014. godine holandski sud presudio je u korist tužitelja utvrdivši da je postojala odgovornost države Holandije za smrt jednog dijela civila koji su se nalazili u zaštićenoj zoni, jer su pripadnici Dutchbat-a iz zaštićene zone UN-a izbacili civile i predali ih srpskoj vojsci, koji su ih zatim ubili. Ovo je bila historijska presuda jer je prvi put jedna država koja je bila u misiji pod okriljem UN-a proglašena odgovornom za stradanje civila u zaštićenoj zoni. Kasnijim odlukama sudova u Holandiji je ta odgovornost umanjena na uži dio stradalih koji su se nalazili u centru zaštićene zone.